Jednom kad mi narasteš sine, shvatiti ćeš što su ruke sudbine.

May 3, 2016

Danas pak ljudi ostaju u losim brakovima zbog djece. Nesto cu vam reci, ako im zelite dobro, nemojte, ako volite svoju djecu, ako im zelite sretna i bezbrizna odrastanja, nemojte. Jer djeca osjete vase skrivene suze,djeca vide natecene oci nakon ne prospavanih noci, djeca osjete sluzbenu komunikaciju i zrak pun nervoze, djeca jako dobro vide poglede prezira.

Milena Ulic

Vremena u kojima su supruznici ostajali u brakovima i kada su izgledali kao pakao su davno iza nas. I to je dobro, lose je bilo dok su se ljudi zbog drustva, okoline, roditelja ili bilo cega drugoga osudivali na dozivotne robije, brakove bez ljubavi, pune gorcine i nesrece.

Danas pak ljudi ostaju u losim brakovima zbog djece. Nesto cu vam reci, ako im zelite dobro, nemojte, ako volite svoju djecu, ako im zelite sretna i bezbrizna odrastanja, nemojte. Jer djeca osjete vase skrivene suze,djeca vide natecene oci nakon ne prospavanih noci, djeca osjete sluzbenu komunikaciju i zrak pun nervoze, djeca jako dobro vide poglede prezira. Djeca osjete vasu muku, koliko god je vi pokusali sakriti, koliko god se trudili da sve izgleda dobro,djeca iz takvih brakova, cak i kada ulozite svu snagu svijeta da ne primjete, nose traume. Djeca jednostavno znaju sto ljubav i sreca nisu.Sloziti cete se sa mnom kada kazem da je puno bolji zivot s jednim roditeljem, sretnim, zadovoljnim nego s dva frustrirana. Mada se to ne moze ni nazvati zivotom s jednim roditeljem jer iako ne u zajednickom stanu djeca nastavljaju zivot i s drugim roditeljem, samo na drugaciji nacin.

Svi ljudi koji su se zatekli pred razvodom braka, jos kada su u cijelu pricu ukljucena i djeca, koju pod svaku cijenu zele zastiti, znaju da nije bilo lako, da su im iskusta vise nego traumaticna, i da je to najtezi korak koji su u zivotu napraili, ako mene pitate, najtezi ali jedini ispravan. Tesko je ostati pribran nakon mjeseci ili godina muke, u trenutcima kada ste shvatili da se neke stvari popraviti ne mogu, tesko je ostati dostojanstven, zastitit sebe i partnera i djecu dodatnih trauma. Tesko je znam. Ali to dugujete svojoj djeci.

Vasa djeca ne zele niti trebaju zivot u lazi, vasa djeca ne trebaju obitelj punu prevara, osuda i svada, vasa djeca ne trebaju traume obiteljskog stola dok se vi preko nisana gledate, vasa djeca trebaju sve, ali to ne. Ne ostajte u tim uzasima, ne osudujte ni sebe ni njih na zivot u gorcini.Ona to ne zasluzuju. Njima vi nestretni ne trebate. Djeci ne treba dom pun prepirki, pun svada, pun napetosti.

Svojoj djeci dugujete topao dom, sigurno gnjezdo, mjesto ljubavi i podrske, vasa djeca trebaju znati da su voljena, ona trebaju vas sretne i zadovoljne kako bi i oni bili sretni i zadovoljni, vasa djeca trebaju djetinstva bezbrizna i razigrana.

Znam da svi vi koji ste se suocili s odlaskom nosite teske boli, znam da ste se puno pitali da li ce vam to vasa djeca zamjeiti i da li ce vas razumjeti, da ste puno puta analizirali svoju odluku i da vam u puno noci fale vasa djeca, zato cu ovaj tekst zavrsiti s pjesmom koju posvecujem svima vama, jer vjerujem da je bas ovo pjesma u kojoj su sazete sve vase poruke koje ste zeljeli reci svojoj djeci. Jer vjerujem da vas vasa djeca nikada ni za sto nece kriviti, znati ce da su ruke sudbine nesto na sto se utjecati ne moze, i biti ce vam zahvalni jer ste bili hrabri, jer ste stisnuli zube i usprkos svoj boli dali i sebi i njima sansu za normalan zivot, dozvolili im da budu sretni.

Tekst zavrsavam pjesmom Jasmina Stavrosa, ne krivi me sine,

Ne krivi me sine, ni ja ne znam sve
Postoje stvari što dese se
I uzalud kažeš da bili smo ludi
Život se sruši u jednoj sekundi
Ne krivi me sine, ni ja ne znam sve
Neke se stvari tek dogode
Al jednom kad mi narasteš sine
Shvatit ćeš što su ruke sudbine, ruke sudbine