Danas obozavam svoje ludilo!

March 18, 2016

Danas obozavam svoj kaos, svu neorganiziranost, prebrzi ritam, ishitrene odluke. Obozavam svoj svijet, neke potpuno druge dimenzije u kojima ne postoji vrijeme, pravila ni norme, u kojem zive samo emocije, ciste emocije... Danas sam ponosna sto me zvot nije ucinio hladnom, sto zlim i podlima nisam dozvolila da me uvuku u svoju igru...Sto se jos uvijek veselim svakom novom jutru, svakom novom izazovu i svakom novom projektu, sto nikada nisam pristala na rutinu, sto su mi jos uvijek granice izazovi, a prepreke motivacija.Danas obozavam svoje ludilo.

De Lena

Cetri godine poslije, koliko je nekidan proslavila DeLena Fashion Jewellery, na pragu tridesete znam puno toga sto bi voljela da mi je netko rekao na pragu dvadesete, znam puno toga sto bi voljela da sam znala prije cetri godine kada sam krenila na ovaj put. Danas znam da zivot juri prebrzo i da ga ne treba shvacati preozbiljno,. Da se treba manje brinut a vise uzivati, da se uvijek i svemu treba smijati. Danas znam da me ne boli ono sto sam pogrijesila nego ono sto se nisam usudila napraviti, danas znam da trebamo biti hrabriji i vise riskirati jer zivot pocinje tamo gdje navike prestaju.

Trebalo je napraviti svasta, puno toga drustvo ocekuje od nas, a ja bas nista od toga nisam napravila, nikada nisam bila po mjeri okoline, nikada po obrascu. Danas sam bas ponosna na to, ponosna sto sam u svijetu koji od nas zahtjeva da budemo isti, da ostvarimo neke ciljeve, napravimo neke stvari, da se uozbiljimo, imamo obitelj, siguran posao i pocnemo zivjeti mirne zivote do tridesete, sam sve samo ne to, ponosna sam sto sam ostala doslijedna sebi, vjecno dijete, uvijek spremno na igru. Danas znam da je najvaznije sacuvati male stvari za velike radosti.

Danas obozavam svoj kaos, svu neorganiziranost, prebrzi ritam, ishitrene odluke. Obozavam svoj svijet, neke potpuno druge dimenzije u kojima ne postoji vrijeme, pravila ni norme, u kojem zive samo emocije, ciste emocije. Obozavam papirice pune novih kreacija koje ostaljam posvuda. obozavam ustajanje usred noci i skiciranje cijele kolekcije, obozavam sto ce mi uvijek dani biti prekratki. Danas sam ponosna sto me zvot nije ucinio hladnom, sto zlim i podlima nisam dozvolila da me uvuku u svoju igru, i sto nikada ali bas nikada necu pristati na to da je zlo normalno, sto mi nije ubio moju radost i sto se jos uvijek najvise veselim balonima od sapunce i cokoladi. Sto se jos uvijek veselim svakom novom jutru, svakom novom izazovu i svakom novom projektu, sto nikada nisam pristala na rutinu, sto su mi jos uvijek granice izazovi, a prepreke motivacija.Danas obozavam svoje ludilo.

Danas znam da se naljepse stvari dogadaju kada ih najmanje ocekujemo, danas znam da mi je najveca sreca u zivotu bila kada mi se snovi i zelje nisu ostvarivale, danas znam da su mi najtezi trenutci i najvece tragedije donjele najljepsa svitanja. Danas svoje teske dane volim puno vise nego lijepe, jer su me najvise promjenile, i naucile sto je doista vazno, donjele mi one koji su doista vazni i za koje se isplati boriti. Danas znam da je srce mjerilo svega, da trebamo srcem gledati i raditi, i da se nikada, ali bas nikada nikom ne trebamo pravdati zbog onog sto nas cini sretnima. Ljudi ionakao razumiju ono sto zele razumijeti i cuju onako kako oni zele cuti, danas znam da ljudima mozemo dati sve informacije, sva objesnjenja, ali da ne mozemo razumijeti umjesto njih, danas znam da samo sretni tek kada se rijesimo kompleksa tko ce sto reci. Danas znam da ne trebamo ocekivati da nas razumiju Jer nisu svi svemu dorasli.

Naucila sam da nikada nije pravo vrijeme, da idealne okolnosti u kojima ce se sve poklopiti ne postoje, da ono sto zelimo trebamo napraviti odmah i kada boli, i kada je tesko, danas znam da je zivot previse kratak da bi bili kukavice, da bi ga trosili na kompromise i pogresne ljude, na polovicna rijesenja. Danas znam da za sve sto vrijedi treba puno borbe, i da se svaka borba isplati. Danas znam da smijemo sve izgubiti, ali nikada n smijemo izgubiti sebe. I da nikada ali bas nikada ne treba zaliti ni za cim, da se nikada ne treba kajati zbog neceg sto nam je izazivalo osmijeh. Danas znam da nisu vazne ni godine ni dani, danas znam da su vazni trenutci, i da je jedino sto doista imamo bas ovaj trenutak, i da svako jutro svice dan koji moze promjeniti nase zivote ukoliko mi to zelimo.

U cetri godine stane puno toga, puno suradnji, puno divnih ljudi, puno krvi i znoja. U cetri godine bilo je puno prekrasnih trenutaka, puno uspijeha, puno osvojenih vrhova, i puno praznina, mojih praznina, praznina koje su ostavljali najveci uspijesi kada su se svjetla pozornica gasila. Zato danas znam da se uspijeh ne mjeri novcem koji smo zaradili, ne mjeri se svim onim sto smo kuplili, ni svi onim sto smo postigli, danas puno vise nego ikada znam da se uspijeh mjeri osjecajem zadovoljstva, ispunjenosti, radosti, danas znam da mi njie vazno koliko imam godina ni sto sam sve postigla, danas mi je jedino vazno koga imam u tim godinama, a imam divne ljude, divne suradnje, divne prijatelje, ljude s kojima sam provela najljepse trenutke, ljude koji su prezivjeli i najteze moje trenutke. Oni su moja sreca, oni su ono sto mene pokrece, oni su moj uspijeh, sve ostalo je prolazno i nije moje.