Jednog trena, jednog susreta, a zauvijek nase, fatalne ljubavi

March 14, 2016

One ljubavi kada samo jedan pogled izmakne tlo pod nogama, one ljubavi zbog kojih zaboravimo i vlastito ime, tko smo, sto radimo i sto nas je dovelo tu, zaboravimo sve koji su jednom bili tu, one ljubavi koje se dogode bez da smo ih zeljeli, bez da smo ih trazili, one koje dodu i uniste nas. Vinu nas do neba, pa sa zvijezda promatramo zemlju, letimo na krilima vjecnosti, ali samo na trenutak, samo tada. Vec sutra, vec za sat ili dva, vidimo, znamo i osjecamao, takve ljubavi urezu nadublje oziljke i zauvijek ostanu samo to. Oziljci.

Otok Mljet

Fatalne ljubavi, trenutci slabosti, ljubavi samo jednog dana i jednog susreta, a za sva vremena nase. One ljubavi kada samo jedan pogled izmakne tlo pod nogama, one ljubavi zbog kojih zaboravimo i vlastito ime, tko smo, sto radimo i sto nas je dovelo tu, zaboravimo sve koji su jednom bili tu, one ljubavi koje se dogode bez da smo ih zeljeli, bez da smo ih trazili, one koje dodu i uniste nas. Vinu nas do neba, pa sa zvijezda promatramo zemlju, letimo na krilima vjecnosti, ali samo na trenutak, samo tada. Vec sutra, vec za sat ili dva, vidimo, znamo i osjecamao, takve ljubavi urezu nadublje oziljke i zauvijek ostanu samo to. Oziljci.

To su ti one ljubavi koje nemaju proslost ni buducnost koje su za tren nase, i njihove, za tren razore sve i nestanu. To su one ljubavi za koje mislimo sve nam je ravno pa bas tada ne zavrsimo slavno. Jer one su za sve osim da nam bude ravno. Jer one su dosle da nas ozive i pokopaju u isto vrijeme, da umiromo od zedi dok nas poljevaju slapovi, da nas nauce sto je ljepota i sto je bol, uzas i patnja. One donesu raj i pakao, najljepsi san i najotrovnije budenje.

Znas to su one ljubavi iz mraka, kad se kao sjene sretnete, i imate samo dva tijela i par minuta i to iskoristite, to odzivite do zadnjeg daha, kao da je zadnji koji udisete, to su one ljubavi za koje ste prvi put dali sve, bez da znate kome dajete, a ujutro vec ne postoje, kao sto nikada nisu postojale. Ujutro ste sami sa sobom najgori sudac i porota, ujutro sami sebi izricete smrtnu presudu. To su one ljubavi zbog kojih ce te jos dugo mrziti i sebe i noc. I svako novo jutro. Zbog njih cete mrziti tude poglede i osmijehe, jer ce vas podsjecati, jer ce te se jos dugo gristi, jer ce te jos dugo krvariti, jer ce vam izbodeno srce jos dugo stajati na promaji. To su one ljubavi nakon kojih mjesta na kojima se dogode zaobilazite, jer pece svako sjecanje, to su one ljubavi koje pamtite po nekoj pjesmi koja je usput svirala i koju jos dugo nece moci odslusati, bez da zaplacete, pa se smijete u isto vrijeme, to su one ljubavi na koje ce podsijecati puno sitnica, i na svaku od njih ce se srce kidati na zivo, krvariti. Jer nema tih ljekova, nema tih flastera da tu krv sakriju, da te rane ublaze. To su ti one ljubavi koje naljepsi nektar noci ujutro postaje najgora sol, i najveci otrov. Nema te vode, ni alkohola, nema niceg sto taj okus iz usta moze isprati. Nema tog sto moze sprijeciti taj otrov koji kola venama, trujuci nas, razdiruci nas, otrov koji moramo nositi i zivjeti s njim.

A znali ste od prvog trena, da su krive, da su pogresne i da su sve samo ne vase. Znali ste od prvog trena da su za sada i nikada, I da ce vam ih zivot skupo naplatit. O da takve fatalne ljubavi, zivot osuduje na robiju,.najgoru robiju, e kada bih bar osudivao na smrt, kada bi bar, puno je lakse umrijeti jednom, nego umirati iz dana u dana, pomalo, nestajati, propadati. Osudeni na smrt ali natjerani da zivite polovicni, izmoreni, raskrvareni,unisteni da hodate kroz zivot, zauvijek vezani lancima zvijezda, raja jedne ljubavi, jedne noci, jedne greske. Pratit ce vas gdje god da spavate jer od sebe pobjeci ne mozete, buditi ce vas, gdje god da se budite, jer prvo sebe svakog jutra morate pogledati u ogledalo.

I proci ce jednom, jer su strast i otrov, a ne ljubav. Jer su iluzija a ne saputnik za sva vremena. Jedno jutro ce vas zivot probuditi bez njih, bez ocaja i bez otrova, bez sjecanja na zvijezde, na zanos, na let,jednog jutra cete se probuditi ravnodusni prema njima kao prema svemu drugom, kao svakom drugom tko je prosao kroz vase zivote, i znati ce te da su konacno prosle, da su konacno otisle, da ste svoje odrobijali, da je zivot u logoru gotov. Proci ce kao sto sve jednom prode.. Iplatili smo dug zivotu i sada mozemo dalje, sada dobro znamo sto nikada ponoviti ne smijemo. Znamo da nikada vise ne zelimo biti rob vlastite tamnice, da je takva jedna dosta za cijeli zivot, tek kad je otpustimo kao da nikada nije ni bila znati cemo zasto se takvi susreti, zasto se takve ljubavi nazivaju fatalnima.

Onog dana kada ih budemo mogli prepricati kao bilo sto iz svojih zivota, kada ih budemo mogli nazvati svojim imenom, bez da zastanemo, bez da zaplacemo, znati cemo da su samo uspomena, da su zauvijek otisle, da su zauvijek napustile nase zivote.