O nekim novim frajerima

January 31, 2016

Negdje sredinom devedesetih, kad sam bila klinka, sječam se tih nekih tadašnjih frajera, tih nekih momaka koji su živjeli u mom susjedstvu.
Obićni momci, mladi i ludi, pričali su o motorima i autima, gledali utakmice, igrali nogomet i košarku , imali cure, dakle jedna sasvim normalna, mlada, luda ekipa.

Muskarci

Na istom mjestu gledam danas neke nove frajere.
Vremena su se promijenila, naravno, ali mušakrci su se promijenili do ne prepoznatljivosti, nabildanih tijela, prenabildanih, koja ostavljaju dojam da će svakog trena eksplodirati, litre ulja i krema koja stavljaju po sebi za naglasiti sve te mukotrpno stvorene mišiće, frizure do savršenstva podešene, očupane obrve i depilirana tijela. Hladni, robotiziranih pokreta, ukočenog lica, mrka pogleda, zaljubljeni u sebe.
Pitam se šo se o dogodilo i kada su točno muškarci image frajera i mangupa zmjenili imageom utjerivača dugova?

Ne mislim ništa loše o tome da muškarci drže do svog izgleda, dapače, ali pod tim svakako ne trebate izgledati kao mutacija king konga i babike, stvarno ne trebate.

Dragi frajeri, ne mislite valjda da manjak karaktera može nadomjestiti viškom mišića, manjak kulture – šećernom pastom za depilaciju, iskreno osmijeh i duh mangupa- očupanim obrvama. Ne možete, nikada.

Muškarci ne trebaju biti ljepi, trebaju biti muškarci.