Na Balkanu ništa novo

February 12, 2016

Pa se dijelimo na nas i njih, na naše i njihve, Ovdje svi ponosn ističu svoje nacionalnosti i svoje religije, i sve je ovdje ralog za razdor, sve je ovdje argument za mržnju, sve povod za sukobe, puno, previše povijesti, a premalo budućnosti.Ovdje je vrijeme stalo u devedesetima.

Milena Ulic

Ovo ti je Balkan prijetelju moj, možemo ti mi biti tisuću puta Europa, možeš nas preseliti u Ameriku, Kinu, Australiju, ali Balkan nosimo sa sobom, poseban je taj balkanski mentalitet, posebna priča, nekih čudnih ljudi. Poseban komad zemlje. Planine, rijeke, ravnice i more sve zbijeno na malo prostora, takvi su ti i ljudi, pet naroda, tri religije, puno različitih, svih karaktera, boja i dezena koji nikada nisu naučili suživot, u malo prostora, pa nam tijesno.

Pa se dijelimo na nas i njih, na naše i njihve, Ovdje svi ponosn ističu svoje nacionalnosti i svoje religije, i sve je ovdje ralog za razdor, sve je ovdje argument za mržnju, sve povod za sukobe, puno, previše povijesti, a premalo budućnosti.Ovdje je vrijeme stalo u devedesetima, ovdje će uvijek biti devedesete, krvave, tužne, užasne,ali i ih ne puštamo mi baš volimo krvariti svaki dan iznova, mi baš volimo razdore i sukobe, a vrijeme i kad krene ovdje kreće unatrag u 40-e. Svi ponosni na svoje zemlje, svi spremni ginuti za svoje religije, a svi isti, gladni, opljačkani, uništeni, ukradenih budućnosti.

Devedesetih se siječam dobro, nazalost, siječam se rata, odlazaka i odlazaka meni svih bliskih ljudina ratište, izbjeglica, pretrpane škole, sve je jeze, tuge i ocaja. Je li sav taj jad doista bio vrijedan ovih zemalja koje su nastale u krvi maldih, nedužnih ljudi, na suzama majki koje su izgubile sinove, na užasu svih obitelji čiji se netko nikada nije vratio, na svom jadu zuvijek ukradenih djetinstava, je su li ove pokradene zemlje toga bile vrijedne?

Nama je i danas važnije ono što je bilo devedesetih nego ono što će biti sutra, nekako kao da smo svjesni, da je ovdje budućnosti nema, da ovdje nema napretka, da ovdje nikada ništa neće biti bolje, da ovdje jedino uvijek može gore.

A ja sam ti baš ovdje rođena, u Hrvatskoj, na Balkanu,jednoj od ovih zemalja gladnih, opljačkanih, uništenih zivota, ukradenih budućnosti. spaljenih zemalja, uništenih sudbina, izgubljenih mladosti i budućnosti, a ja ti ipak volim ovaj naš Balkan, volim ovu svoju Hrvatsku, jer ovdje ti se rađaju neki posebni ljudi, ljudi velikog srca, velike duše, ljudi koji su još uvijek osjetljivi na tuđu bol, još uvijek ih pogađa tuđa suza, još uvijek spremni pomoći.