Ravnopravnost na balkanski način

February 11, 2016

Ovdje smo umijesto ravnopravnosti dobili patrijahalne muškarce i žene koje mogu, pa samim tim i trebaju sve, biti dame, domaćice, savršene majke i žene, uz to imati karijere jednake muškim kolegama, natječući se s njima u gotovo ne mogućoj bitki da budu jednako cijenjene i prihavaćene u društvu. Društvu u kojem imenica žena odzvanja puno jaće od rezultata, sposobnosti i postignuća.

Ravnopravnost muškarce i žene

U bespućima interneta sam nedavno naišla na članak o ženama koje rade muške poslove, ženama tokarima, variocima, vatrogascima, vojnicima. Članak se zvao nešto u stilu, kako je biti žena u muškom svijetu. Nakon tog čalanka meni se danima po glavi mota pitanje, zar mi sve žene nismo rođene u muškom svijetu? Kolko god se šutjelo o tom, bez obzira koliko se svijet razvijao i koliko je napravljeno za ženski rod u zadnjih 50-ak godina, budimo pošteni i kažimo kako stvari doista stoje, ovaj svijet je ipak napravljen po mjeri muškaraca, ipak je.

A kad si žena rođena na Balkanu, k tome još u Dalmaciji, gdje je patrijahalno društvo izrazito čvrsto postavljeno, kada odrastaš u društvu koje je duboko podijeljeno na muške i ženske obaveze, mušeke i ženske poslove, na ono što je muškarcima dozvoljeno a ženama najstrože zabranjeno, onda si cijeli život suočen s izaizovom da ipak sve to posložiš, da pokažeš da jednako možeš, da jednako vrijediš. Ne kažem da je ovdje najgore, samo da je ovdje teret tog što si žena malo teži, malo više davi i frustira.

Uspijele smo se izboriti za ravnopravnost, samostalnst, jednake mogućenosti, ali na Balkanski način, dobile smo jednaku mogućnost za školovanje, imamo pravo glasa, ukljućene smo u politiku i društveni život. Ali se ovdje muškarci nisu prilagodili društvenim promjenama, njihov je svijet ostao kakav je bio oduvijek, ovjdje je još uvijek mušrac glava kuće, njegova je zadnja, ovdje muškarci nisu poćeli kuhati, čistiti, niti voditi brigu od djeci. Ovdje smo umijesto ravnopravnosti dobili patrijahalne muškarce i žene koje mogu, pa samim tim i trebaju sve, biti dame, domaćice, savršene majke i žene, uz to imati karijere jednake muškim kolegama, natjećući se s njima u gotovo nemogućoj bitki da budu jednako cijenjene i prihavačene u društvu, društvu u kojem imenica žena odzvanja puno jaće od rezultata, sposobnosti i postignuća.

Ipak neobićno sam se obradovala članku s početka priće, on je nekako moja privatna, osobna potvrda za ono što oduvijek mislim, žene mogu sve, samo ih pustite da to naprave, samo im dajte priliku da pokažu što sve mogu.
Veseli me vidjeti moje prijateljice, poznanice, koje s dvoje, troje djece, visoko obrazovane ostavruju svoje snove, grade karijere, a doma su najbolje žene,najbolje majke. Između vrtića, škole, pedijatra i poslovnih sastanaka,kuhaju, peglaju, peru, uće sa svojm djecom, i sretne su, zadovoljne iako za sebe ne mogu izdvojiti ni onih pola sata da na miru popiju kavu. Vesele me takve jake žene.

One su moji idoli, moja inspiracija da jednog dana budem kao one, da ispred svega stavim svoju obitelj, budem dobra žena, majka, domaćica i uz sve to nastavim graditi svoje snove, da jednom i ja budem ponosna jer sam uspijela to sve ostvariti iako sam Dalmatinka, žena s Balkana.