Je*es ljude koje svi vole

February 25, 2016

Pokazali su nam da je najvaznije biti svoj i slijediti svoje puteve, naucili su nas ono sto nas ni jedna skola ni knjiga ne mogu nauciti, da trebamo imati ideale, i da za svoje ideale trebamo ginuti i kada je najteze, da nismo rodeni kao lose kopije nego kao orginali i da tako imamo pravo i zivjeti, na svoj nacin, po svom srcu i svojim pravilima...Naucili su nas da za zivot ne trebaju ni novci ni diplome, da za zivot trebaju samo srece i m*da.

Milena Ulic

"Tesko komuniciram sa okolinom,ali se zato to kompenzira u nekim drugim stvarima. Je*es ljude koje svi vole. Takvi ne mogu nikad nista da naprave. Takvi ne pokrecu svijet". Branimir Johnny Stulic

Odrasli smo na instatnt juhama, prve kave bile su nam one iz kesica, imamo idole proizasle iz instant produkcija za prepoznavanje istih. Bombardirani smo instant informacijama, sve po savrsenoj projekciji potrosackog drustva, svi isti kao vojska. Svakog dana citamo sto do kada i kako trebamo napraviti, sto trebamo imati da bi bili priznati u drustvu, kako se ponasati, kako izgledati, sto jesti, sto misliti, kakve stanove imati. Bas zato danas vise nego ikada cijenim ljude koji su spremni zaplivati protiv struje, koji su spremni slijediti svoje ideale, pomicati granice ne pitajuci za cijenu, i u ovom drustvu gdje je jasno da je to utopija.

Ljude koji su spremni raditi na sebi, uloziti vrijeme i trud za stvoriti i formirati svoja misljenja, koji se ne boje iznjeti svoja misljenja, koji jasno govore ono sto misle, a ne ono sto se od njih ocekuje. Cesto izlazuci sebe podsmijesima, ogovaranjima, osudama onih koji nikad nisu uspijeli izaci iz gomile, onih kojima je puno vaznije kako izgledaju u gomili, savrseno uklopljeni, nego li kako izgledaju sebi, kada su sami, onih koji zive u svijetu klaunova savrsenih proporcija za javnost.

Za okolinu mozda cudaci, mozda osobenjaci, mozda ludi i cudni, meni idoli. Treba biti hrabar i zaploviti svojim snovima, sam, znajuci da ce ti svak bacati kamenje na put, treba imati petlju i odluciti da nisi jedan od mnogih, treba biti jak za biti svoj, treba to znati, i teba se usuditi. Svi bi mi mozda jednom krenuli za snovima, ali se bolimo, svega, reakcije okoline, roditelja, prijatelja, ljudi koji su nam vazni i do kojih nam je stalo. Upravo takve bitke su i oni jednom vodili ili ih vode jos uvijek, svaki dan, sa zivotom, sa drustvom, i ne nije njihova odluka bila laksa nego bi nasa bila, i oni kao svi mi zele biti prihvaceni, zele da ih razumiju, zele podrsku, ali jednostavno, jednom su shvaili, jednom im je postalo jasno da su njihovi snovi puno vazniji od svega ostalog. Shvatili su da ono sto srce pokrece nema zamjenu u nicem drugom.

Ja im se divim svakog dana, ponovo, tezak teret su stavili na svoja leda da bi ovaj svijet jednom mozda svima nama bilo bar malo bolji. Pokazali su nam da je najvaznije biti svoj i slijediti svoje puteve, naucili su nas ono sto nas ni jedna skola ni knjiga ne mogu nauciti, da trebamo imati ideale, i da za svoje ideale trebamo ginuti i kada je najteze, da nismo rodeni kao lose kopije nego kao orginali i da tako imamo pravo i zivjeti, na svoj nacin, po svom srcu i svojim pravilima, i sto god o tom mislio svijet, da to nije nasa briga.

Upravo zahvaljujuci njima ja sam imala hrabrosti krenuti svojim putem, putem svojih snova,za svojim idealima, znajuci da postoje negdje oni koji vode iste bitke, ili oni koji su ih vodili, znajuci da se borba isplati, da nije lako, ali ni ne treba biti lako, treba biti iskreno, treba biti moje, da to dugujem sebi, biti ono sto jesam bez obzira sto god tko o tom mislio. Zahvalna sam im sto su me naucili da nikada, nikada ne treba odustati od sebe, da je srce jedino mjestilo za sve i da nikada ne smijemo biti kukavice! Naucili su me da za zivot ne trebaju ni novci ni diplome, da za zivot trebaju samo srece i m*da.