Male stvari za velike radosti

February 23, 2016

Oni nemaju manje problema od vas, zivot ih nije mazio,kao ni vas, kao svi nose velike poraze i velike tuge, ali su u okrutnosti svjeta, u borbi za opstanak, u uzasu svakodnevnice sacuvali onaj najvredniji dio sebe, dio djeteta, dio djetinstva i odlucili hrabro s njim hodati kroz svijet odraslih.

Album za slicice

Oduvijek me odusevljavaju ljudi koji su uspijeli ocuvati dijete u sebi, koji mu ni u vremenu sve zivotne okrutnosti, leđa punih problema mu nisu rekli zbogom. Ljudi koji gaje to malo bice posebne topline, posebnog sjaja i razigranosti i s 30,40,50 ili puno vise godina.Posebni su to ljudi, znati sacuvati djecije radosti, razlog za osmijeh kakav smo jednom imali bezbrizni, neoptereceni, razigrani, najtezi je posao, zato rijetkima uspijava.

Oni nemaju manje problema od vas, zivot ih nije mazio,kao ni vas, kao svi nose velike poraze i velike tuge, ali su u okrutnosti svjeta, u borbi za opstanak, u uzasu svakodnevnice sacuvali onaj najvredniji dio sebe, dio djeteta, dio djetinstva i odlucili hrabro s njim hodati kroz zivot odraslih.

Na ovaj tekst me potaknuo jedan album sa slicicama nogometnog prvenstva jednog mog prijatelja. Odraslog dakako. Odgovornog i ozbiljnog, ali covijeka koji zna sto je ona istinska ljudska, djecija neopterecena radost. Meni je taj album uljepsao dva dana, sama spoznaja da nas ima kos koji smo odlucili okruznosti zivota prkositi nasim djecijim snovima, djecijim srcem je nesto sto me cini istinski sretnom.

Znam da neki od vas dok ovo citate mislite, ma daj molim te, pa nemozes do kraja zivota skupljati slicice, salvete ili se igratit s glinamolom. Ja bas mislim da mozes. I da trebas.

Pitam se zasto tako rijetko srecem ljude koji imaju albume sa slicicama, koji rade figure od glinamola, tuku se jastucima ili gackaju po lokvama vode. Zato sto nam je netko rekao da to ne trebamo vise raditi, da trebamo odrasti, da izgledamo glupo ili smijesno ako to radimo, da tebamo biti ozbiljni. Steta da su nam to rekli, jos veca steta da smo ih poslusali.

Da nam to nisu rekli, danas nas ne bih bilo briga sto cemo sporkati odjecu valjajuci se po travi, ni to sto cemo pokisnuti na kisi, ni to sto cemo mozda upasti u blato, danas bi nam bilo vazno da smo sretni, da radimo nesto sto je nama gust . Ali poslusali smo ih pa smo postali odrasli, veliki, bez da se icemu znamo radovati, fokusirani na probleme, gledajuci na zivot prekruto i preozbiljno.

Zato ja bas volim, posebno volim i se divim svima koji su uspijeli usprkos svemu ocuvati to dijete, neku svoju posebnu radost iz djetinstva, poseban gust. I kolko god taj gust izgledao nerealno i ne razumljivo ili smijesno u svijetu odraslih i ozbiljnih, ja ga posebno volim, posebno ga cijenim.Svrha tih gusta ni nije da budu razumljivi, njihova je sva draz u tome da su nama posebni, da mi u njima uzivamo.

Da samo jednom nismo poslusali odrasle, samo jednom da smo se oduprijeli danas bi svijet bio puno sretnije, veselije mjesto, puno zadovoljnih ljudi sa svojim malim gustima koji im zivot znace. Danas bi se mnogi radovali slicici u albumu koju godinama traze, glinamolu ili plastelinu u novim bojama, gackanju po kisi ili pez bombonima. Mogli bi ali danas necemo jer smo odrasli, jer se to ne ukalapa u savrseno dizajniran svijet odraslih.