Za zivot nam treba...

February 20, 2016

Netko tko nije digao ruke od nas i kada je cijeli svijet digao, ni onada kada smo digli sami od sebe, ni onda kada je bilo jasno da se ovakav rat ne moze dobiti, nekog tko vjeruje u cudo, tko vjeruje u vas vise nego vi sami u sebe, tko je spreman uci u bitku umjesto vas, kada imate takvog nekog, imate sve, sve ostalo je prolazna predstava, sve ostalo je nevazno i sve ostalo vam ne treba.

Otok Mljet

Ne znam cim se tocno mjere uspijesi i sto znaci biti uspijesan, ne znam da li sam napravila puno ili malo ili nimalo, ali danas znam sto je meni najveci uspijeh u zivotu, danas znam sto je meni najvaznije u zivotu, danas znam sto je i svima vama najvaznije u zivotu. Sve sto nam treba u zivotu je imati nekog svog da kaze dobro je, sve ce biti dobro, da bude uz vas, dok vodite najgore ratove, najvece bitke, nekog tko nece odustati od vas ni kada sami odustanete od sebe. Danas znam da imam nekog takvog i to je moj najveci uspijeh, najveca nagrada zivota.

Netko tko nije digao ruke od nas i kada je cijeli svijet digao, ni onada kada smo digli sami od sebe, ni onda kada je bilo jasno da se ovakav rat ne moze dobiti, nekog tko vjeruje u cudo, tko vjeruje u vas vise nego vi sami u sebe, tko je spreman uci u bitku umjesto vas, kada imate takvog nekog, imate sve, sve ostalo je prolazna predstava, sve ostalo je nevazno i sve ostalo vam ne treba.

Ja imam takvog nekog, i na tom sam beskrajno zivotu zahvalna, jer vecina nije bila te srece, sresti u zivotu nekog takvog. S njim ste dobili sve zivotne bitke, ni zivot ni smrt vam ne mogu nista, protiv snage takvog nekog se nemoguce boriti, oni su nasi borci kada mi sami se za sebe vise ne mozemo boriti, oni uzimaju nase oruzje i nastavljaju bitku i kada smo proglasili kapitulaciju. Oni ne odustaju od nas ni kada cijeli svijet odustane.

Htjela bi se i njemu posebno zahvaliti, htjela bih nesto napisati, njegova prisutnost danas mi znaci sve, imam mu toliko toga lipoga reci, toliko sam sretna sto je danas sa mnom, ali mi kada njemu trebam nesto napisati ponestanu rijeci, ne izlaze, grlo se stegne, ne mogu ih prenjeti na papir, samo suze krenu same od sebe, previse je to emocija, previše srece i previse zahvalnosti da bih rijecima mogla opisati. Znam da ce on razumjeti, poseban je to covijek, o posebnima je nemoguce pisati, nemoguce im se dovoljno zahvaliti, hvala ti na svemu, hvala sto si svo ovo vrijeme tu, hvala sto si dobio ovo umjesto mene!!! hvala ti!