September 19, 2016

Kada me pitaju u koga vjerujem, odgovaram u djecu, igru, osmijehe i zagrljaje. U dijete zaostalo u svakom od nas. Vjerujem u nas nasmijane bez obzira sto nam je sve zivot priredio, u nas razigrane bez obzira koliko bitki imamo iza sebe, nas vesele bez obzira na broj tragedija, nas koji smo ostali djeca iako zivot zahtjeva da budemo najozbiljniji, najjaci i najcvrsci. U nas vjerujem. Kojima suze nisu uspijele isprati osmijehe, kojima tuge nisu uspijele oteti radosti, kojima lazi nisu uspijele zatomiti iskrenost, nas kojima su bitke izazovi.
U sebe i njega, koji nikada ne propustamo razlog za igru, momenat za osmijeh, on jer ne zna, a ja bas zato jer znam kako zivot pece i boli. U nas vjerujem.