July 5, 2016

Zivot ti je to, prijatelju moj, ne ceka nikog. A propusteno je upravo takvo, propusteno. I nista tu ne mozes. Vec je netko drugi ugrabio tvoje prilike, tvoje sanse. Sjecas se dok nisi imao vremena, dok si jos jednom zelio razmisliti, dok ti je trebao jos jedan dan za odluku, taman onaj jedan previse. Otislo je, nestalo u vremenu.
Odluke koje nam mjenjaju zivote nisu one s vise pluseva za, na tablici za i protiv, odliuke koje moramo napraviti su one koje osijecamao, jer svi miznamo kada koracamo krivim putem, posuti su trnjem i zuci, samo je pitanje da li smo spremni to sebi priznati.
Reci ces mi jednom, sa suzom u oku i sjetom u pogledu, steta. Kazem ti danas, steta, dok jos imas sansu krenuti, pokrenuti se, dok jos nije prekasno, dok jos nije prestalo i nestalo.
Reci ces mi frustiran i star, krivim stazama sam gazio, lakse su bile, poznate. Reci cu ti tada, zao mi je, propustio si sebe, zelesci biti ovdje i tamo, i svoj i njihov, a to ne ide, zao mi je da si ostao zakopan na kolosjeku zivota, dok gledas one malo hrabrije, malo brze ili samo malo lude, kao su iskoristili tvoje sanse.
Znam rezovi bole, tocke na kraju prica rezu dusu na zivo, ali su jedini isparavan put. Zao mi je, za dobiti sve, najprije sve moras izgubiti. Koliko god da smo truda ulozili, koliko god sebe smo dali, koliko god vremena smo potrosili, nekada jednostavno mora prestati. Zivot ti je vise puta pokazao da je krivo, da je pogresno, samo pogledaj, samo bar danas budi iskren prema sebi. Frustrirani , dok god ne znamo kuda idemo ni jedan vjetar, ni jedna okolnost nije nam po mjeri.
Odati ce te jednom, samo jedna suza, ja cu je prepoznati, vrela poput ognja i hladna kao sibir kada kapne na lice, reci ce mi, ovo nije bio moj zivot...
Reci ces mi, sad znam,a zivot ne ceka, zivot se zivi, i sve sto imamo je sada, i sve sto nam pruza, mozemo ugrabiti sada ili nikada ...
Pogledati ces me, i zanati, kasno je, za sve... pitati ces se tada, a muda gdje su mi bila muda....