August 21, 2016

Drago mi je da si upao u zamku, da cu bas uvijek biti tu, a necu. Drago mi je da si me shvatio doslovno, i da se sve sto ti dam podrazumijeva, vidis, ne podrazumijeva se, ne mora biti. Nemas pretplatu, imas samo moju dobru volju.
Znas i mi koji smo spremni bas sve progutati, bas preko svega prijeci i bas sve razumijeti. Mi koji smo uvijek tu da ucinimo sve za one koji su nam vazni. I mi ti se jednom umorimo. Od gutanja, od presucivanja, od cekanja i od razumijevanja. I mi ti jednom pregorimo i sebe i vas, okrecemo se i odlazimo. A mi takvi, kad odlazimo se nikada ne vracamo. Zalud sve, dalje nema.
Nakupi nam se puno onih nevazno, kada nam je bilo vazno, puno onih nema veze kada je itekako imalo veze, previse, nije mi nista kada nam je bilo sve i puno onih dobro sam, kada se sve raspadalo, a vi nista niste prepoznali, niste ni vidjeli ni osjetili, imali ste preca posla, zato se ne cudite kada samo nestanemo. Jer smo takvi, dajemo sve, ne dobijemo nista, pa samo nestanemo. Bez pozdrava. S tockom za kraj.