August 13, 2016

Kazu da sam preosjetljiva, sve me pogada, lako se rasplacem, pa miutu kasnije se jos jace radujem, kazu premotivna si, ne valja ti to, ne treba tako, treba cuvati stav, hladan, pomalo suzdrzan, ne trebaju svi znati kako se osjecas. Ne grli ih toliko, ne govori im koliko ih volis. Nema potrebe.
Cuvaj svoj okop iza njega si sigurna.
Tko vas je to ucinio robotima, tko vas je to pretvorio u lutke, kad ste postali tako hladni, i zasto, objasnite mi zasto? Jer je sramota biti slab, jer je sramota nasmijati se, zagrliti, poljubiti. Sramota vas je da nekom iskreno kazete da vam znaci, da je vazan, da ga volite.
Stvarno sramota. Mene bi eto bila sramota da sam poput vas, da me jedu emocije iznutra, da sam hladna i ne dostizna, jbg. Ja sam covik, od krvi i mesa, vase oklope vam ostavljam.
I koliko god da ste hladni, ne spremni za primiti a pogotovo pruziti ikakvu emociju, ja moje prema vama necu skrivati. Mada znam, vi ste zasticeni, a ja ostajem gola, otvorena, sama vam dajuci oruzje kojim me mozete ubiti. I puno puta ste to ucinili. Ipak, biram svoje emocije nek me kostaju, nek me bole, ja volim i moje suze, jer su dokaz da jedno dijete ovdje zivi, ciste duse i srca puno ljubavi za sve.
Vi zivite rezervirano, tako i umirete na pola, nikad ne okusisi ni najjace osmijehe, i najgorce suze, a to ti je smisao, granice, od vrha do dna, punim plucima. Ali eto, izabrali ste skrge, svaka cast, ja biram kisik cijelog svemira da jos jednom prokola ovim venama, da me jos bezbroj puta baci na dno i digne do zvijezda.
Dna ste se sacuvali, ali ste uskartili sebi, ni ne znajuci, misleci da se tako stitie, okusiti let, osjetiti zvjezde i vidjeti njihov sjaj.
Preslaba, pre emotivna, pa sta, biram biti takva, to je zivot, nikad nisam bila za pola ni cokolade a kamoli pola zivota. Sve ili nista. Vrh i dno, bar znam da su iskreni, moji. Sredine su mnogi pregazili i ostali samo to, prosjek. Prosjecni zivoti, prosjecne ljubavi, prosjecne radosti , po mjeri, za ljude taman, ali za zivot premalo...