Komadi otkinuti iz duše (Price sa Facebook-a)


November 23, 2016

Zrak mirise na Bozic, na nalijepse doba u godini, na mir, spokoj. Gradovi lagano dobivaju svecana ruha, i svi smo malo bolji. Godina iza mene je bila drugacija od svih dosada, pa mi je tako i ovo predblagdansko vrijeme drugacije, novo i posebno.
Otkrile su mi pripreme za Bozic...

October 26, 2016

Reci cu ti nesto o zivotu, koristiti ce ti jednom. Dodu takvi dani kad se igra ne sve i nista, ima takvih trenutaka kad treba dati sve od sebe, plakati, moliti i klecati. Kada treba svom snagom stisnuti da ih ne zgubimo.
Takve trenutke kad promasis, promasio si ih zauvijek, i nista tu ne mozes...

October 7, 2016

Tako to ide, iz cista mira. Trenutak. Spoznaja. Kraj. Tisina.
Ona najgora, ona najbolnija, iz koje vise nikada neces progovoriti istim jezikom, istim tonom, istom toplinom, pricati ces, jer ces mozda morati, ali nikada vise isto.
Ona tisina koja prekida sve...

September 21, 2016

Zivot ti je stari lopov, prevarant, kockar, sve u jednom. Jucer sam rekla, moj zivote sto ti to jos meni mozes prirediti da ja vec nisam vidila, i da me mozes sokirati, nista.
Niti dan kasnije taj stari lukavac, priredi mi iznenadenje za kakvo nisam mislila ni u najludim pregradama povijesti...

September 19, 2016

Kada me pitaju u koga vjerujem, odgovaram u djecu, igru, osmijehe i zagrljaje. U dijete zaostalo u svakom od nas. Vjerujem u nas nasmijane bez obzira sto nam je sve zivot priredio, u nas razigrane bez obzira koliko bitki imamo iza sebe, nas vesele bez obzira na broj tragedija...

September 17, 2016

Rekli su mi jednom, ne vrijedi, ne mozes od bukve napraviti violinu. Odzvanjaju jutros ove rici kao crkvena zvona u mojoj glavi. Ne mozes. Svatko zivi u svojim okvirma, sa svojim ogranicenjima i u zidovima koje je sam sazidao.
Sve sto pokusas...

September 14, 2016

Nakon puno godina, puno potrosene energije, puno dana provedenih pravdajuci se, objasnjavajuci, izvinjavajuci se, shvatimo, malo prekasno. Nikom nismo duzni opravdanja.
Objasnjenja. Izvinjenja. Nikom. Nikada. Za nista.

September 9, 2016

Iz jednog starog teksta, vjerujte mi, sve smo vec vidjeli, ne trebamo se bojati, ne trebamo!!! Trebamo zivjeti!
A sto je to sto se sutra moze dogoditi da nam ledi krv u zilama, sto je to toliko jako i snazno da nas je paraliziralo. Sto mi se to moze dogoditi a da vec nisam vidjela...

September 1, 2016

Sokiram samu sebe koliko me jos uvijek neke stvari, neki ljudi i njihovi postupci mogu zateci, zaprepastiti, sokirati.
Sama sebi se cudim kako ne mogu ostati hladna, prihvatiti da jednostavno postoje i ignorirati...
Najvise od svega me zatece...

August 31, 2016

Toplo ljetno jutro, okupano suncem i mirom, na najljepsem komadu svemira, iz mora mi sunce poklanja jos jedan dan, svice mi moja zora, zora u Sobri.
Zadnji je dan kolovoza, odnosi nam ljeto, jos jedno u nizu, pa zastajem da sacuvam ovaj tren, da sacuvam...

August 30, 2016

Svak od nas se bar jednom zamislio nad zivotom, dok ste gledali tragedije, dok su nam odlazili najblizi, sto je zapravo zivot i koliko vrijedi. Dosta nas je imalo priliku iskusiti osjecaj kada nam u minuti, cijeli zivot prode ispred ociju. I sto iz toga naucimo. Nista. Zamislimo se. I nastavimo po starom....

August 21, 2016

Drago mi je da si upao u zamku, da cu bas uvijek biti tu, a necu. Drago mi je da si me shvatio doslovno, i da se sve sto ti dam podrazumijeva, vidis, ne podrazumijeva se, ne mora biti. Nemas pretplatu, imas samo moju dobru volju....
Znas i mi koji smo spremni...

August 13, 2016

Kazu da sam preosjetljiva, sve me pogada, lako se rasplacem, pa miutu kasnije se jos jace radujem, kazu premotivna si, ne valja ti to, ne treba tako, treba cuvati stav, hladan, pomalo suzdrzan, ne trebaju svi znati kako se osjecas. Ne grli ih toliko, ne govori im koliko ih volis. Nema potrebe...

August 7, 2016

Za sve sto valja moras imat force, kaze Dalmatino.
Najgore sto sebi mozes napraviti je da neke ljude i odnose shvatis zdravo za gotovo. Kao da su duzni biti tu, kao da im je obaveza da ti se prilagode i da te razumiju. Pa ti jednog dana, bas tako, nekako po difultu...

July 17, 2016

Pokretac svijeta, ona na koju se svi tako rado, tako cesto i najcesce ne osnovano pozivamo, ona o kojoj se najvise pise, prica, a najmanje zna, ljubav.
Reci cu ti nesto o ljubavi.
Prije par dana negdje sam vidila status koji je glasio otprilike ovako:

July 9, 2016

Volim tocke, na kraju recenice, kraju dana, kraju price. Nakon njih dolazi nesto veliko. Vjeruj mi, zivot me naucio. Nikada nisam razumjela zivote ispisane pricama kojima je jedini smisao da traju, beskonacno, pa ih razvlace bez smisla i sadrzaja, muce se ali ne odustaju...

July 5, 2016

Zivot ti je to, prijatelju moj, ne ceka nikog. A propusteno je upravo takvo, propusteno. I nista tu ne mozes. Vec je netko drugi ugrabio tvoje prilike, tvoje sanse. Sjecas se dok nisi imao vremena, dok si jos jednom zelio razmisliti, dok ti je trebao jos jedan dan za odluku, taman onaj jedan previse. Otislo je...

June 30, 2016

Dan poslije... je uvijek moj dan, cuvam ga samo za sebe. Za odmor, kao nagradu. Dan kada sve postane jasno. I uspijesi i promasaji. Dan od emocija, previse emocija, i malo ponosa. Dan od zbrajanja i oduzimanja, od analiza i sumiranja. I uvijek je moglo bolje i gore...

May 1, 2016

Sretan vam prvi maj, praznik rada, blagdan radnicke klase, samo ne znam kome da ga cestitam, onima na prepunim kolodvorima koji su jutros napustili zemlju u potrazi za poslom, kao sto vec mjesecima cine tisuce nasih sugradana, onima na zavodu za zaposljavanje...