Magazin Plezir

http://plezirmagazin.net/

Plezir je magazin posvećen modi, ekologiji, dizajnu, kulturi i životnom stilu, osim mojih kolumni/bloga bacite oko na kompletan sadrzaj portala, isplati se, vjerujte mi!

O mrtvima sve najbolje

January 6, 2017
Milena Ulic

Dočekali smo Novu godinu, pa nema idealnijeg vremena za sumirati lekcije iz prošle, nema idealnijeg trenutka sada kada smo se otrijeznili od zabava i dočeka, za krenuti dalje, bolji, hrabriji, spremniji. Žalosti me činjenica da nam je potrebana nova godina, euforija, nametnuta kolekctivna svijest da bismo se mijenjali, da bismo mijenjali svoje živote. Trebali bismo to raditi svakog dana jer svaki dan je novi, poseban, drugaciji, mala nova godina.

Decembar za put u snove

December 11, 2016
Slika Plezir

Decembar, kraj godine, konačni račun sebi za sve iza nas. Za prošlih 365 dana, za trenutke zbog kojih se isplati živjeti i dane i mjesece koji su nam sam prošli, otišli, nestali. Decembar, još jednu godinu ostavljamo, još jednu pozdravljamo, još jedna je iza nas. I nikada više nećemo biti isti, baš kao što svakog jutra više nismo čovijek od jučer, tako i sa svakom godinom više nismo čovijek od lani...

Sloboda, samoća ili usamljenost?

December 4, 2016
Slika Plezir

Ispričat ću ti priču o slobodi, o samoći i o onom s čime ti brkaš samoću, o usamljenosti.

Često me pitaju, kako to da sam gotovo stalno sama? a ja odgovaram da mi je to najljepše vrijeme, moje vrijeme, da je to najviše što čovjek može napraviti za sebe, i da mislim da svatko treba dnevno provesti sam sa sobom, sat, dva u mrtvoj tišini...

Ima nešto u tom “ne moram”

November 29, 2016
Slika Plezir

Ima nešto u noći kada se ne spava. Ima nešto magično u miru i tišini. U nama samima, sa sobom. Bez sna. Bez da išta radimo. Ležimo i gledamo. Uživamo. Ne želimo očajnički zaspat, to ne, to donosi nemir, nervozu, moranje. A svako moranje su okovi. Kidanje. Tereti. A nepotrebni...

Izbor je vaš, žrtva ili heroj

November 26, 2016
work harder

Da vas nešto pitam, ako smijem, voljela bih znati gdje je zapelo, voljela bih čuti vaše razloge, voljela bih vidjeti što vas je to natjeralo da odustanete, da sjednete i čekate, neka bolja vremena, neke bolje zemlje, neke bolje ljude i neke druge društvene okolnosti. Stvarno bih voljela da mi odgovorite na pitanja...

Stav, jer smo to dužni sebi

November 17, 2016
Slika Plezir

Ne volim ljude bez stava, bez svog ja, bez svog mišljenja, ljude od gomile, klimanja glavom svima, ljude koji pripadaju svugdje a nemaju pojma tko su zapravo, ni što misle, ni što žele. Ljude koji mnogo talasaju. Ne volim. Ne volim te kukavice života, beskičmenjake i lignje, ne volim i točka. Ne mogu si pomoći.

Mljet i ja, Klasa optimist

November 14, 2016
Slika Plezir

Danas cu pisati o zivotu na Mljetu, zivotu na rubu moguceg i kolekciji koja se iz toga izrodila, Klasi Optimist, mozda su te dvije rijeci osim naziva kolekcije najkraci i najtocniji opis mene, upravo tako sam prosla kroz oluje u zivotu, sama, s osmjehom i vjerom da ce biti dobro.

Neki novi gotovani

November 12, 2016
Slika Plezir

Kako li smo samo uspijeli odgojiti generaciju nezaineresiranih, površnih gotovana? Kako? Gledam ih, neke nove klince, i one malo starije, one koji odavno nisu klinci, one koji bi danas već trebali koračati stazama svojih života, samostalni i odrasli, gledam i mislim se, je li moguće da smo im uspijeli oteti onu osnovnu ljudsku potrebu, biti svoj, biti samostalan, ne ovisiti o nikom...

Oprosti svijete, ja ostat ću dijete

November 10, 2016
Slika Plezir

Među vama, ovdje, rađamo se i mi, malo drugačiji, svoji, kreativci, osobenjaci, boemi, mi postavljeni malo van škvare, malo drugačiji. Malo ludi i puno svoji. Prepoznat ćeš nas po spakiranim koferima za još jedan put, po krilima uvijek spremnim na let, po samoći i slobodi, po veselim i jakim bojama naših svjetova, po osmijehu i dišpetu.

Povratka nema. Koliko ste se borili, toliko ste dobili

November 6, 2016
Slika Plezir

Lagali su vas. Povraci ne postoje. Žao mi je, ali ne postoje. Vrijeme ide, ne vraća se, oblikuje nas, mjenja se, mjenja nas, nikada ne možemo biti oni od jučer, ni mjesta, ni okolnosti nikada neće biti oni od jučer. Propušteno je, jednostavno takvo, propušteno, nema tu filozofije.

Van iz moje spavaće sobe

November 2, 2016
Slika Plezir

Tužno je, žalosno, ponižavajuće i frustrirajuće biti žena, danas u Hrvatskoj. Pogleda uperenog u budućnost s činjenicom da su žene prije četrdeset godina imale puno veće slobode nego li ja danas, ironija života je da danas u mojoj spavaćoj sobi svakodnevno sjede saborski zastupnici, ministri i razne udruge, odlučujući o mom tijelu, o mojoj osobnosti s jednakim poštovanjem kakvim se ja odnosim prema zamrznutom piletu.

Jedna zverka za sva vremena

October 30, 2016
Slika Plezir

Svi imamo tog nekog svog mr. Big, Facu ili po meni najdražem prjevodu neku svoju Zverku, Onu u prolazu, onu kojoj nikad nismo saznali ni ime a ipak je naša, posebna. Ili onu jednu koja se zove u gluho doba noći sa šanka, kad više vlastitih kočnica nemamo, a za tuđe nas nije briga, o da svi smo bar jednom imali jednu takvu Zverku, samo našu i nikada našu. Pamtimo ona jutra mamurluka, zbrajanja nogu i ruku, sreće što smo živi, ona jutra kada je glava veća od grada..

Ženama borcima na onkološkim odjelima diljem svijeta

October 27, 2016
Slika Plezir

Bolnice su najživotnija mjesta, mjesta najvećih tuga i najvećih radosti. Mjesta strasnih uzdaha kada nekoga dovode na hitnu, i mjesta najveće radosti kada majke s bebama napuštaju rodilišta. Ja ću danas pisati o jednom posebnom odijelu, i njegovim stanovnicama, ja ću danas pisati o ženama jačim od sudbine...

Kraj. Nikada. Novi početak.

October 25, 2016
Slika Plezir

Danas ću novo poglavlje u životu koje otvaram ovim tekstom i priliku da svoj život dijelim sa svim ženama, majkama, kraljicama i nama raspuštenicama, započeti tekstom o krajevima i počecima. O točkama i novim rađanjima.

Svaki puta kada na jedan dio svog života stavimo točku. Kada neka poglavlja zatvorimo ili cak spalimo cijele knjige...